Piše: Dejan Jakić, 3P-4

Jedne sasvim obične srijede, 8. prosinca 2004., našu školu posjetio je akademik Ivan Aralica, autor velikog i osebujnog književnog opusa, od kojeg autor ovog članka poznaje samo jedan roman i ekranizaciju istog.
Autorov dolazak bio je popraćen ovacijama i glazbom iz igranog filma Konjanik. Na početku ga je pozdravila njegova bivša učenica, a naša profesorica Žana Morović, na čiji se poziv radosno odazvao. Nakon pozdrava uslijedilo je autorovo izlaganje.
Govorio nam je kako je ušao u svijet pisanja. Autor nam je svima, jednostavnim izrazom, dao do znanja da se uglavnom bavio romanima pripovjedačkog tipa i objasnio nam je da, osim dobre priče kao podloge, treba iskustva iz vlastitoga života. Tako njegova djela, osim baze iz realne povijesti (arhiva i sl.), sadrže i dijelove iz života samoga autora.
Rekao nam je da je u liku Petra Revača, iz romana Konjanik, utjelovljen život njegovog pradjeda, koji se lijepo uklopio u arhivski spis o vjerskim prebjezima. Kad je autor završio izlaganje uslijedila je ˝kanonada˝ učeničkih pitanja.
Našao sam se na prvoj liniji i od šume glasova baš je moj došao do akademika. Zanimalo me da li cijenjeni pisac poput njega predstavlja klas koji strši iznad ostalih. Za one koji ne znaju, to je aluzija na priču ˝O vladaru žitnog polja˝, iz romana Psi u trgovištu. Autorov odgovor bio je donekle potvrdan, jer mu je zbog njegovog ˝pera˝, ne mali broj puta, bila ugrožena egzistencija.
Kad je ovaj susret završen, autor je ispraćen ovacijama, kojima je bio i dočekan.