Tehnička škola Zagreb

Dana 24. veljače 2005. godine, u 13 sati, u sportskoj dvorani naše škole gostovao je akademik Dragutin Tadijanović.

MLADI ŽTŠ-a SRDAČNO UGOSTILI
AKADEMIKA DRAGUTINA TADIJANOVIĆA

Naša Željeznička tehnička škola u Zagrebu, proslavlja svoj 100. rođendan. Rijetki su njezini suvremenici. Imali smo čast ugostiti upravo jednog od njih. Najistaknutiji suvremeni hrvatski pjesnik, bard hrvatske književnosti Dragutin Tadijanović, bio je 24. veljače 2005. godine naš gost. Kada se tako istaknuta osoba bilo gdje pojavi, nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Slušajući te priče i doživljaje mnogi su shvatili kako u tom ˝starcu˝ ima još puno života. Iako imamo puno manje godina od njega, moramo priznati da je njegov radni elan zarazan. Pričao nam je o svome djetinjstvu u Slavoniji, svakodnevnom pješačenju do škole i slikama koje su se trajno urezale u njegovo pamćenje. Upravo te slike preko 80 godina poslužile su kao ˝živa˝ podloga za njegove pjesme. U tim pjesmama punim života osjeća se ljubav, sreća, tuga, mladost, starost, prirodne su i razumljive baš poput svog tvorca. Ispričao nam je i priču o ˝Prstenu˝. Kao što je napisao u svojoj pjesmi, taj prsten za njega ima veliku duhovnu vrijednost. Povezao ga je sa svojim izvorom najveće inspiracije svojom - Jelicom. Svaka njegova misao i kretnja prožeta je njenom prisutnošću. Svojim životom nam pokazuje kako su prave i istinske ljubavi vječne. Koliko je ovaj susret bio inspirativan pokazuje i činjenica da su učenici postavljali velik broj pitanja. Ovaj susret je završio na pomalo ˝neobičan˝ način. Imali smo veliku čast što smo mu mogli pokloniti komadić naše duše u jednoj pjesmi.

Učenice 3P-4 razreda

˝Naš poklon˝

Dugo u noć,
u bijelu zimsku noć

Dugo u noć
Pahulje nježno plešući
Pokrivaju zemlju…
Tako je tiho…
Srebrna mjesečeva svjetlost
Razlijeva se…
Omata sve živo poput plašta

Samo škripanje snijega
Pod našim nogama…
Pahulje se zapliću
U našoj kosi
Moja ruka u tvojoj ruci…
U bijelu zimsku noć…

Josipa Purgarić, 4-P4